the life
nigdje nikog, a onda opet ja....
subota.......vikend je počeo...kaj normalan čovjek dela u subotu ujutro...sigurno uživa ili se trijezni od petka.....počele su pripreme za novu sportsku sezonu i normalno je da se prvih mjesec dana malo teže hoda zbog reumatskih bolova u mišićima. ako ima dobrih ljudi dajte TITU PUENTESU poklonite nokiu 9300...čovjeku su prekinute veze sa svijetom..mobitelne..ostal je na žici (fixnoj).
neda mi se više pisati...bude drugi put više...pozdrav draga nacijo
povratak otpisanog
napokon se ima adsl veza, pa je i pisanje bloga brže i ugodnije. svi oni kaj su tugovali kaj me nije bilo u blogosferi (čul sam izraza na telki, pa se delam pametan), znajte aj em bek. umjesto stolne kompjuterske konstrukcije sad je tu laptop. lijepa srebrna 15" kutijica koja mi je uštedila dosta prostora i jako me veseli. puca me volja dregati po njemu i doma, mada sam na poslu većinu vremena pred ekranom. sad moram ići glumiti da nekaj radim...........pozdrav svima
16.12.2005. u 10:08 | 0 Komentara | Print | # | ^povratak otpisanog...
nakon skoro dva mjeseca odsustva sa bloga moja malenkost se vraća u web prostor majke rvacke i šire. nebum vas više davil sa Egiptom, mada bi sutra išel natrag i to po mogućnosti zanavek, nego budem malo piskaral o situaciji i nesituaciji u životu oko nas. umjesto za božić sad je napadalo snijega i to u priličnoj količini na opče zadovoljstvo djece i pingvina, ali mi koji moramo čistit snijeg da bi ispeljali naše limene ljubimce na put prema radnom mjestu to bogami ni malo ne veseli. eto scenarij...06,30 buđenje...mrzim cijeli svijet i dalje, 07,00- nakon umivanja pranja kljovi i svega ostalog svijet je malo ljepši...otvaram prozor u 7,15 i svijet više uoče nije lijep nego je bijel, skupa sa autom...mrzim svijet... do 7,35 čistim auto proklinjuči kaj ga nisam gurnul u garažu, ali kaj je tu je...ceste su normalno neočišćene i voziš se kaj da igraš hokej, samo ovaj put ne ne klizaljkama nego na četiri kotača..zimska molim, zakon se mora poštovati...zimska služba očito najbolje funkcionira između 15.06 i 15.10, za krepat..novost u mojem malom životu je moped koji sam kupil krajem prvog mjeseca ohrabren toplim danima, ali znate da je nada nešto drugo od stvarnosti pa tak prometalo stoji u garaži i čeka zraku toplog sunca da se mogu furat......toliko od mene za ovaj put i pazite da se ne polomite na površinama svih vrsta pokrivenih sa snijegom...
25.02.2005. u 18:09 | 2 Komentara | Print | # | ^
svim ljudima svijeta želim sretan Božić i uspješnu i sretnu novu 2005. godinu.
24.12.2004. u 22:08 | 3 Komentara | Print | # | ^raj na crvenom moru
Hurgada...umjetno izgrađeno naselje na obali crvenog mora pretežno je u vlasništvu Rusa i više manje je sve okrenuto Rusima. bogati pripadnici tog naroda dolaze tu u potrazi za ljubavi ( kaj mislite kakve ljubavi) i beskrajnim provodima. kao što sam rekao to je veliko naselje palnski izgrađeno u stilu velokih hotelsko bungalovskih kompleksa koji su vrlo lijepo i luksuzno uređeni. no nikakva ljepota ne ljepota građevina ne može nadomijestiti ljepotu crvenog mora (tak se zove zbog koralja, a ne zato kaj je crveno), prelijepo plavetnilo neba i mora, voda koja nikad nije hladnija od 20 stupnjeva, meki pijesak...uglavnom ljudi moji raj na zemlji. tu je već prisutan naš dašak civilizacije ali i cijene koje su još uvijek niže nego kod nas ali osjetno više nego u Kairu. lijep je osječaj plivati u moru, brčkati se i krajičkom mozga se sjetiti svojih doma koji u kišno zimskom ugođaju delaju. vjerujte mi, nisam imal ni malo grižnje savjesti (njiti malo, kak bi Rusi rekli). poslije kupanja smo iznajmili motoreke na četiri kotača i išli malo leteti po pustinji. nezaboravno...znate kak zgleda žulj na riti...ja znam i kak zgleda i kak boli...u pustinji je vruče kaj u pustinji...pijesak svud leti i tak je sitan da sve rušče pod zubima bez obzira kaj smo imali marame na njupalicama. zgledal sam tak zamotan kaj muđahedin...pitomi...nakon cca. sat i pol vožnje po pustinji i đipkanja po dinama, ruke su se htjele odvojiti od tijela....bilo je već negdje devet navečer i mi smo bili zreli za crkanac....sutra u jutro u pet se polazi za Luxor i treba biti budan bar do busa....
20.12.2004. u 20:47 | 0 Komentara | Print | # | ^prijatelji su na webu...............dodjite...čitajte......spiro.blog.hr
18.12.2004. u 15:51 | 0 Komentara | Print | # | ^laptop naš svagdašnji, daj nam...
danas vas nebum davil sa Egiptom....danas imam trileme.....naime moje osobno iliti personalno računalo je počel hrdati zub vremena i sad bi ja nekaj novo. u moje misli kao kučni ljubimac je počel ulaziti laptop.magična pločasta stvar.....gledam ti ja sve to i sad sam još bolje zbunjen. kaj kupiti.. mislim, znam kaj kupiti ali mi se neće dati četiri prosjećne plače u RH za lap.. uspoređujem ja sve te cijene i podatke uz nesebičnu pomoć mojeg buraza (koji je totalno udaren po pitanju kompjutera, mobitela i ostale elektronike)... valjda ga još samo ne dere bolnička elektronika ali ni to nije isključeno...toliko ima podataka o svemu da ja više ne znam kaj zapravo oću ni kaj mi treba. te sa ovim lapom buš mogel delati al se nebuš mogel igrati, ovom grafička nije dobra, ovaj nema ekrana kak se spada, ovaj ovo ovaj ono...dojde mi da se šlagiram...pomagajte dobri ljudi da moja malenkost nabavi neku igračkicu koja bu gut šljakala i nebu skupa...adrese dučana.....PLIZ
14.12.2004. u 21:11 | 1 Komentara | Print | # | ^piramide kao takve...
jutro...šest sati...vani sunce i temperatura oko 25 stupnjeva nam celziusovih. kreće se u razgled piramida, dakle put Gize. da me je netko pital gdje su piramide rekel bi mu:" pustinja brate, pustinja", a kad tamo piramide su desetak minutabusom od kaira u predgrađu. za krepat...prva impresija je fantastična. ogromna tri zdanja od kamena, fakat ogromna. visina preko 200 metara i nemoguće precizno izrađena. dajte zamislite glavni moždami sklop starih nam Egipčana. rovali su cijeli svoj život po pijesku, klesali kamene kočke teške cca. 80 tona, sve to slagali na hrpu i kad je voljeni vođa otišel na drugi svijet zapirali su ga nutra u sarkofag i sve to zapečatili. morete vjerovati da bi danas netko delal zdanje te veličine za jednog čovjeka. precizni japanci bi u piramidu te veličine nagurali barem 3000 malih kosookih (pokoj im vječni) i još bi im i klimu ugradili. vjerujte treba klima zato jer je unutra u piramidi barem 50 stupnjeva i vlaga cca 100 %. zrak dolazi prirodnim putem i baš ga nema u izobilju. kaka bi ga i bilo kad je piramida građena za jednog čovjeka i taj je vmrl. zrak mu baš nije bil bitan. šalu na stranu, kad čovjek vidi kaj su ljudi delali bez tehnologije drage nam današnjice, stvarno mu ne preostaje nikaj drugo nego da stane pred piramidu i pokloni se. svaka piramida je imala hram za mumifikaciju faraona koji bude počival u njoj i iznad njega hram za posljednju molitvu prije zatvaranja u piramidu. ti hramovi su isto veliki, ali kaj je najzanimljivije imaju stupove koji su visoki 30-tak metara i napravljeni su u jednom komadu. to bi i danas bil poduhvat.nakon cijelog dana pregledavanja piramida i hodanja po pustinji navečer oko 18 sati stižemo natrag u hotel i pripremamo se zamalu šetnjicu okolicom. odredili smo si smjer i krenuli. nas četvero hoda ulicama kaira, ljudi nas gledaju kaj da smo opali s marsa ali sve je to O.K. i sve to ima svoju draž. stajemo pred velikom samoposlugom i ne bi mi bili mi da ne uđemo. uz ogroman osmjeh dva primjerka originalnih Egipčana nam otvaraju vrata i mi ulazimo. kažu nam da je to dučan u kojjem kupuju samo imućniji Egipčani ali ljudi moji i to je barem 50 % jeftinije nego doma. prva polica, druga polica .... natrećoj iznenađenje i to ugodno. nekaj domaće...podravkine juhe, vegeta i sve ostale Podravkine svaštarije...stvarno je lijepo vidjeti nekaj domaće u tak dalekoj stranoj zemlji. nakon razgleda dučana i kupovanja veode i raznih sjemenki za grickanje polako se upućujemo prema hotelu da bi se naspavali jer sutra je buđenje u pet ujutro i put prema Hurgadi...idemo na crveno more.....jupi...
11.12.2004. u 19:07 | 1 Komentara | Print | # | ^put u Egipat - drugi dio
buđenje... Negdje oko devet sati ujutro kod kuće bi bilo cca. 5 stupnjeva celzijusovih dok je ovdje u sunčanom kairu već 20 stupnjeva. dakle fino, lijepo, toplo jutro. Slijedi promjena novaca u domaću valutu i ispijanje prve jutarnje kave. dakle dva problema. Prvo, u načelu sve radi samo onda ako se dotičnom radi. potraga za mjenjačnicom je urodila plodom i novci su promijenjeni. Samo je fora to kaj u Egiptu je najveci apoen 100 EGP ( cca 100 kuna), ali ih nitko ne koristi nego vam za sto jureka izvale na pult 25 centimetara visoku hrpu egipatskih dvadesetica. Drugo..kava., puna je začina i ima okus po lošem vicu. Nakon moljenja i kumljenja dotična gospođa koja je kakti skuhala tu kavu, pristaje napraviti tursku kavu. ta kava je crna ko asvalt i zagarantirano ne spavaš jedno dva dana , ali je bola od one stravične začinske tekućine od prije. Grad je ogroman, zmazan i sve je u nemogućem neredu, barem na prvi pogled. Unatoć strašnoj gužvi, nepridržavanju prometnih pravila i sveopćem kaosu, sve funkcionira bez beda. Promet je u najmanju ruku interesantan. Pošto nema vlage i zbog toga ništa ne trune, auti su stari i po 40 godina, a tak i izgledaju. Drugi dan misije kairo je prešel u čuđenju gradu i ljudima kojima smo mi by the way (čitaj: baj d vej) jako čudni i svim silama se trude pokazati kak su oni kulturni i fini. To se pogotovo odnosi na taksiste. ako hodaš po ulici a on nailazi prazan trubil bu ti da te poveze, a ako je pun trubil bu ti da se ispriča kaj je pun i kaj te nemre povesti. opča komunikacija se odvija putem sirena na autima. sve u svemu auto vrijedi max. 150 eura a sirena, bog te neće, kaj na prekooceanskom brodu. za krepat. Večer je još interesantnija. Grad je tak osvijetljen da nitko ne pali svjetla na autima, kobajagi štede akumulatore. ali nema saobračajnih nesreća ni zastoja. Trebali bi se naši odgovorni zapitati. kad padne noć i milijuni svjatala sa svih strana preplave grad stvarno čovjek osjeti grižnju savjesti kaj ide spavati i možda nekaj propušta. Ali treba se odmoriti jer sutra se ide u Gizu na piramide. fakat jedva čekam.....
02.12.2004. u 18:48 | 2 Komentara | Print | # | ^PUT U MAJKU ZEMLJU EGIPATSKU
došao je i taj dan (objesi cimmer frei), šalim se. došao je i taj dan da se moja malenkost i još par malenkosti iz naše male zemlje Rvacke, zelene i pitome, otputi u veliku zemlju Egipatsku, tobože neprijateljsku i ounu terorizma. Kad smo odlazili skljokali su hotel na Sinaju i čornuli avion na pisti u Cairu. Gledam ja to na telki i sve si razmišljam:"gle majmune pa ti ideš tam. I to dobrovoljno". Ljudovi su imali vizije ogromnih terorista u maskirnim uniformama boje pijeska ( zelene bi tam bile sve samo ne maskirne), koji samo bauljaju okolo i traže nježne vratiće jadnih malih turista, koji su se uputili tam ne sluteći zlo.
Ali, ljudi moji, kao što znamo imaginacija je močna kod nas ljudi. Zamišljali smo koje kaj (ne dučan, nego događaje),a kad tamo raj zemaljski, ludi dobri ko kruh naš svagdanji, sunce grije iz neba i iz zemlje, klopa je mrak. Nitko te ne pita otkud si ni kaj tu radiš. Mi smo za njih bili ko bogovi. Prvo zato kaj smo prema njima bijeli ko da nemamo ni kapi krvi a drugo zato kaj smo (barem ja) za dvije glave viši od njih. tam je prosječna plača oko 500 egipatskih funti( cca. 500 kn.), a mi smo si zeli novaca kaj da idemo kupiti naftni izvor. Sa velikih panoa kraj ceste i na zgradama nas pozdravlja Mohammed Hosni Mubarak, vec 23 godine predsjednik Egipta. Čovek zgleda kaj maneken a ima 60 i par kuka. Tak je zategnut čudima suvremene medicine i plastične kirurgije da ak slučajno kad spava zatvori usta odmah se probudi jer mu se otvore oči( bogec više nema dost kože). tak smo mi skupljali impresije od aerodroma do hotela o čijoj bi se čistoći dalo raspravljati. umorni ko cucki išli smo spavati i to je to za prvi dan. NASTAVAK SLIJEDI..........
zivot nasch svagdaschnji
eto narode cim je u majci zemlji malo novaca vec svakom nesto smeta. te ne valjaju zlikavci koji su jedan od najboljih nasih crtanih filmova ikada, te nam privode novinare na razgled raznih ustanova za nepodobne tj. one koje se spremaju promovirati u drzavne neprijatelje. Mislim ja, gospodo draga da je to samo zato sto istina boli i pece, i to pogotovo one koji znaju da su zabrljali. samo sto neki zaboravljaju da ljudi nisu volovi i da se vise sa nama ne moze postupati kao sa takvim. spremamo se u europu koja ima svoje vrline i mane, ali je potrebna jer nudi puno mogucnosti koje nasa zemljica sama po sebi ne bi nikada dosegla, a niti ih se dosjetila. ljudi su nam bez posla i sto je najgore bez neke perspektive da ce ga naci, a odredjena gospoda se prepucavaju o povjerenju covjeku koji je posudil "nesto" novaca od firme koja je supruginas ali bas u tom trenu nije bila i poslije opet je. vrlo pogodno. po njemu to je normalno i tako funkcioniraju firme u nasoj zemlji. mislim da to vise govori o nasoj zemlji i sivo/crnim podrucjima ekonomije. ali narode moj dragi, moglo bi biti i gore. zato uzivajmo svoje zivote i budimo optimisticni. BIT CE BOLJE. uostalom uvijek mozemo otici u SVIJET.
30.11.2004. u 18:06 | 1 Komentara | Print | # | ^